Sonja Lazetić godinama je u centru pažnje — nekada zbog dokumentarca koji nije htela, nekada zbog tragedije koja je zauvek promenila njen život, a sada zbog imanja na Avali gde je pronašla ono što je oduvek tražila.
Mir. Šumu. I čoveka koji razume sve.
„Hoću da me uvek svi viđaju i znaju“ — rečenica koja je promenila sve
Imala je 16 godina kada je režiser Janko Baljak zaustavio tinejdžerku koja se bavila modelingom i upitao je o planovima.

„Baljak me je pitao kakve planove imam kao foto-model. Imala sam 16 godina i snove o velikoj karijeri.“
Šest meseci kasnije — izašao je kultni dokumentarac „Vidimo se u čitulji“. I u njemu — Sonja, sa rečenicom koja je postala jedna od najcitiranijih u istoriji domaćeg dokumentarnog filma:
„Svi se pojave na pet minuta i opet potonu. Ja hoću uvek da budem na površini. Hoću da me uvek svi viđaju i znaju.“
„Šokirala sam se kada sam sebe videla u njemu! Da sam znala, ne bih učestvovala u tome“ — rekla je later.
Čak je razmišljala o tužbi. Ali advokat joj je rekao da video-kasetama ne može da se stane na put. Odustala je.
I decenijama posle — ta rečenica je prati.
„Ako je taj dokumentarac moja jedina greška, onda sam super. Današnje zvezde rade mnogo gore stvari, prave neviđene skandale, a ja i dalje nosim krst zbog dve rečenice koje sam izgovorila sa 16 godina.“
Najteži trenutak — muž otet i ubijen, troje dece ostala bez oca
Iza glamura i imanja na Avali krije se priča o bolu koji malo ko može da zamisli.
Sonja je u 29. godini ostala udovica.
Njen tadašnji suprug Goran Marić otet je 2009. godine iz restorana zajedno sa Ilijom Novovićem. Njihova tela pronađena su u spaljenom džipu.
„To je najstrašnije što mi se desilo u životu. Sin mi je tada imao pet, a ćerke 11 i 12.“
Sama. Sa troje dece. U 29. godini.
Nikola Lazetić — čovek koji razume sve
Sreću je pronašla pored bivšeg fudbalera Nikole Lazetića. I u tom odnosu — nema skrivanja prošlosti.
„Bilo bi suludo da ne smem da spomenem čoveka s kojim imam troje dece. Nikola je normalan, zna kroz šta smo prošli, već deset godina smo zajedno i sve to razume. Čuvam uspomenu na Gorana i čuvaću je dok sam živa.“
Četvoro dece — njegova i njena — žive kao prava braća i sestre.
„Kada nekog voliš toliko, prirodno je da želiš dete sa njim. Ali nije nam se dalo… Nismo se time opterećivali i to nije uticalo na naš odnos i život.“
Dedinje napustili — Avala ih osvojila
Sonja i Nikola doneli su odluku koju mnogi ne bi razumeli — napustili su luksuznu vilu na Dedinju i preselili se na Avalu.

„Nikola i ja smo dosta dugo tražili gde ćemo da se nastanimo. Gledali smo razna mesta po Kosmaju i na Fruškoj gori, ali smo se na kraju ipak odlučili za Avalu.“
I objasnila zašto baš tamo:
„Relativno je blizu grada, a opet ćemo tamo imati svoj mir. Naš plac je malo zabačen, ali komšije su divni ljudi.“
A ono što je posebno — imanje uključuje i deo šume.
„Imamo čak i deo šume u okviru imanja.“
Žena koja je kao tinejdžerka govorila da hoće da je „uvek svi viđaju“ — pronašla mir u šumi na Avali, daleko od svih.
Možda je to i najlepši kraj ove priče.

